no more sunset……..
Tvoje hladne ruke milovale su moje drhtave od straha…Agonija koja je traja vec par dana drzala me u nekom drugom svijetu, svijetu razmisljanja i muke sama sa sobom…Samo da se dobro zavrsi, nadala sam se. Rijetko sam mislila na ono najgore, to me odrzvalo prisebnom…Svako jutro sam se budila u gorem stanju, a i ona…
ajjjjjjjjjjjjjj
Vjesto se skrivan, bjezim od svojih osjecanja, koje ni sama ne znam definisati…Uporno idem na jednu stranu, druga strana me vuce ka sebi…Slaba sam da se oduprijem, ali zelim, zelim tamo gdje sam krenula. Necu da ponovo padnem na glupe lazi. I svega sam toga svjesna, laznog osmijeha i praznih prica…Sve mi se vratilo, imam…
opet jaa!!
Sjedim u sobi i razmisljam…Za mene nista novo, ali kao da imam sve manje vremena za to, za moja dubokoumna razmisljanja, ali ne nije vrijeme u pitanju, nesto je drugo…Pogledam kroz prozor na grad, sjetim se ljeta, lijepog vremena, lijepih uspomena…Ali ne samo da se sjetim ovog ljeta, nego i svih proteklih godina u mom…
da te dirne!!!
""Stojim nad provalijom svojih misli i gledam… Dole nema ništa…nema ništa sem jednog lica…jednog glasa što odzvanja… osim tvojih usana što se miču melodijom uspavanke bez koje moje dječije misli usnuti ne mogu… Skrijem se u noći i ljubim tvoju sjenu u tami jer te drugačije nemam…šapućem u prazninu…pričam ti priče i znam da si…
Ljubav i Mrznja
Ljubav i mržnja su dva sasvim razlicita osjecaja, dvije krajnosti. Ljubav i mržnja se ne susrecu ni na jednom djelu puta, ne mijesaju se ni izmjenjuju. Kako je moguce nekoga beskrajno voljeti a opet isto tako mrziti? Ljubav je kad nekog sanjas, cutis njegov dolazak i strahujes od njegovog odlaska. Ljubav je kad volis svaki…
katastrofa
Naisao je jako tezak period u mom zivotu, napadaju sa svih strana a ja nemam kud i nemam nikog..Izlaza jednostavno ne vidim,rijesenje za mene ne postoji, samo treba da se samo pojavi i rijesi to sve..Kod mene obicno tako i bude, ali ovo cekanje, neizvjesnost i ne znanje sta ce se desiti me ubija…psihicki me…
sta u raditi? misliti? kad dobijes ovako nesto :(
mah ne znam sta bi ti sada napisao 🙁 slusam muziku, mislim na sve fino sto smo prezivjeli, sjecam se svega, osjecam kak te volim jos, kak sam te grlio uvijek jako da te sve zaboli, ljubio te, puho u uho, kad smo se kupali zajedno, pili,pusili,jeli,vozali se,sveeeee i na to sve sada placem i…
oci boje duge sad mi trebaju
odavno nisam pisala blog…a desavalo se tako puno stvari i to zanimljivih stvari u mom zivotu…vise je onih ruznih nego lijepih, ali zivot je takav i ja sam se naucila nositi s tim…i koliko god on bio grozan za mene ne podnosljiv i zadovoljna sam ovim sto imam ..uvijek moze biti bolje, ali kada razmislim…
—-Ova pjesma moj je oprostaj—-
Možda ću opet te nekad potražiti Nekad kad preletim cijeli svijet I kad mi svaki drugi pokloni cvijet I kada vidim ono što monogi žele Možda bi nam se opet ruke splele U zagrljaj Opet jednom, nekada… Ali za sada Ovo je kraj I ova pjesma moj je oproštaj… Ali ne želim da odem tek…