#andjeli se dosadjuju#

Dobrodošli na moj blog

04.08.2011.

pot

07.01.2010.

no more sunset........

Tvoje hladne ruke milovale su moje drhtave od straha...Agonija koja je traja vec par dana drzala me u nekom drugom svijetu, svijetu razmisljanja i muke sama sa sobom...Samo da se dobro zavrsi, nadala sam se. Rijetko sam mislila na ono najgore, to me odrzvalo prisebnom...Svako jutro sam se budila u gorem stanju, a i ona je bila. Njena bol se fizicki primijecivala koliko je jaka bila, psiha je vec davno pocela da se brise, obavila je tama. Masa ljudi oko nas, ja sam samo tebe primijecivala a i ti si nas, najblize. Posljednjih rijeci se ne sjecam, tesko mi je bilo. Ostaje mi sjecanje i ova patnja koja nikad nece prestani. Povecava se...Ne zelim bol, zelim da si tu! Nemoguce je vratiti te, pokusavam i danas shvatiti. Pokusavam si olaksati. Jednostavno, nestala si, tako brzo otisla, ostavila si ogromnu tugu. Prokleta tuga nikad ne izlazi iz mene. Neka je tu, podsjeca me na tebe, i tvoj je zvot bio tuzan, rijetki su trenutci srece ispunjavali ga. Mozda su to bili davni dani moga djetinstva i tvoje mladosti (mogu to tako da nazovem)... Osjecam tu ljubav, treba mi tvoj zagrljaj, tvoje ruke oko moga tijela kao kad sam bila mala. Vjerujem u cuda, vjerujem u to da cemo se nekad sresti. Bojim se jedino tog da bi mi srce moglo puknuti od tog, bojim se da nebi izdrzalo. Okovala bih nam ruke da se nikad vise ne rastave. Da si vjecno pored mene i da tjesimo jedna drugu kao sto smo to nekad radile. Osjecala sam da smo jedno i sad osjecam da zivis u meni, da sam ti... Osjecam tvoj miris oko sebe, tvoje pokrete moje tijelo ponavlja. To mi vraca tracak srece i uvijek smijesak na lice. Volim kad me porede s tobom, za mene si savrsena osoba. Zivim onako kako bi ti htjela da zivim, sigurna sam u to da me negdje sa neba podrzavas jer znas da mislim na tebe i svakim korakom kroz zivot mislim kakav bi bio s tobom.......Uvijek u mom srcu mama !

16.01.2009.

ajjjjjjjjjjjjjj

Vjesto se skrivan, bjezim od svojih osjecanja, koje ni sama ne znam definisati...Uporno idem na jednu stranu, druga strana me vuce ka sebi...Slaba sam da se oduprijem, ali zelim, zelim tamo gdje sam krenula. Necu da ponovo padnem na glupe lazi. I svega sam toga svjesna, laznog osmijeha i praznih prica...Sve mi se vratilo, imam osjecaj da ce da se pokrene sve ispocetka. Budem sretna zbog toga, pa se zatim vratim u sadasnjost i skontam stvari kakve su zaista...Zasto unistiti nesto lijepo, za to sto ce trajati,ne znam koliko, ali je u svakom slucaju prolazno. Kada bih samo slijedila svoje srce kako uvijek porucuju nebi se dobro zavrsilo...Bila bih povrijedjena kao i prosli put...Ali ne samo ja, nego i drugi...Zeljela sam da me pozelis ponovo, da se pokajes i da skontas kako si glup ispao. I ako nisam ocekivala da ce se to stvarno desiti, desilo je. Tako iznenada. Sretna sam zbog toga, dalo mi je snagu. Ali sam ponovo postala slaba na njega,a ta sjecanja me ubise. Zasto se moralo tako zavrsiti. Citava ova nasa prica ima dva lica. Lice koje vodi moj um i drugo koje vodi moje srce...Zelim da pametno postupim i to sam uradila. Sta sad? Zasto se vraca sve, kad sam bila zaboravila i pocela zivjeti bez tebe...Dali je to samo prolazna faza ili cu mu ponovo popustiti...a ne zelim??? Zbrka u mojoj glavi, a ponovo i u mom srce. Vuce me ono sto ne valja...Kako to mrzim na sebi.....Dosta je!!!

07.12.2008.

opet jaa!!

Sjedim u sobi i razmisljam...Za mene nista novo, ali kao da imam sve manje vremena za to, za moja dubokoumna razmisljanja, ali ne nije vrijeme u pitanju, nesto je drugo...Pogledam kroz  prozor na grad, sjetim se ljeta, lijepog vremena, lijepih uspomena...Ali ne samo da se sjetim ovog ljeta, nego i svih proteklih godina u  mom zivotu...Toliko uspona i padova, ali sve mi se cini da je ovog drugog puno vise. Divim se sama sebi i sama se pitam otkud mi tolika snaga, molim Boga da je ona uvijek tu, jer drugacije ja nebih mogla izdrzati...

Zivot mi se promijenio, toliko, da sam druga osoba i kao da ponovo upoznajem samu sebe...Dio mene fali, dio sagradjen godinama prije se srusio.Tuga i bol koju osjecam sve je u meni srusila. A ja zelim da se izgradim, da budem svoja, ali prvenstveno da budem kao ona. Osoba koja ce mi  citav zivot faliti.

Bez nje cu tesko da funkcioniram ali ja to mora... I onada opet sjecanja, od kojih zivim i s kojima se hranim.Bez njih nebi mogla...

Kad zaboravim ovaj tuzni dio, a sjetim se onog tuznog ali manje...Zadovoljna sam sobom i svojim postupcima, drago mi je sto nisam pala na neke lazi, sto nisam dala preko sebe. I u svemu ostala dignute glave, jer je tako i trebalo biti...Ja se ne kajem ( nikad se ne kaje ) pa tako ni za ono sto je bilo...Klosar i princeza ne idu zajedno...Samo sto ti klosar jesi, a princezom ja ne mogu da se nazovem, jednostavno je tako...I opet moje razmisljanje, a to je da smo ja i ti mogli izdrazati duze, sigurno da, da vec nisi radio to sto jesi, to smo mi je smetalo...Moje  misljenje da smo mogli sigurno nebi niko djelio sa mnom, pa cak mozda ni ti...Znam da se kajes zbog toga i prvo mi je drago...Skontat ces neke stvari, mozda vec i jesi, pa mislim bilo bi i vrijeme da skontas...Srce, nisi me zasluzio jbg ... U meni je toliko zelja, nakon svega, da sjedemo kao prije, nas dvoje, zanimljiva shema, idemo u Zimbabwe hehe, nase odrediste...E to mi je zelja, da sjednemo jednom, zaboravimo sve sto je  bilo, ja bih se mogla vratiti na to nase vrijeme i da zaboravim sva ona sranja o nama...Pocetak nam je bio najsladji, priznajem.Sjedili bi i pricali o svemu, gluposti kojih smo se samo ja i ti mogli sjetiti...Pomogao si mi u najtezim trenucima, sama sam sebi pomogla sa tobom. Tebi cilj nije bio taj, al meni jeste i ostvarila sam ga, nije zavrsio najbolje al opet ponavljam da se ne kajem i nikad necu, kad do sad nisam, onda pogotovo...Opet se zabrinem, zasto ovo sad pisem i ovako razmisljam, pametnije bi mi bilo da se zaljubim, da se trudim, barem jednom  u zivotu, ali nista...Sve je prazno...Mozda treba vremena, a mozda nase vrijeme nikad nece ni doci...Zapitam se?

Ja se iskreno nadam da hoce, da ce potrajati i biti nam fino...Kako sam sad optimisticna,,,fino :D

14.09.2008.

da te dirne!!!

""Stojim nad provalijom svojih misli i gledam...
Dole nema ništa...nema ništa sem jednog lica...jednog glasa što odzvanja...

osim tvojih usana što se miču melodijom uspavanke bez koje moje dječije misli usnuti ne mogu...

Skrijem se u noći i ljubim tvoju sjenu u tami jer te drugačije nemam...šapućem u prazninu...pričam ti priče i znam da si negdje tu...

Ponekad onako spustim glavu i sanjam...

Ja sanjam da je to tvoje krilo mehko..
Štiti me...čuva me od svijeta,čuva me od života...


Čuva me od iste proklete sudbine što tebe odnese!!!!!!!!!!!!
A lažu!

LAŽU DA TE NEMAAA!!!!

Meni si ti još uvijek tu...ovdje negdje u dubini duše, drhtiš mi na lijevoj strani grudi...
Ti si u mom srcu...ti si moje srce...

Vidim te u svakom prolazniku...čujem te u svačijem glasu...osjetim te u zraku i znam da tvoje ruka miluje moju kosu i onda kad ne osjetim...

Eno te! Vidim te i sad...eno te u onoj zvijezdi na nebu, eno te u mjesečevom licu...eno te u sutonu na Uni...

Poljubi me s vjetrom što će dotaknuti moj obraz, pomiluj me zvukom tihe melodije...dođi mi večeras u san kad zaspim...

Mama budi tu...uz mene svaki trenutak...budi blizu..budi moj štit...ja ću da ti pričam kad sam sretna i kad plačem a ti budi tu...kraj mene...samnom...

Jer ti si moj život...moja besmrtnost..

P.S.aldijani mojoj-et ja ti jedino ovako utjehu mogu dati...ljubim te""


hmmmm za mene ....

07.05.2008.

Ljubav i Mrznja

Ljubav i mržnja su dva sasvim razlicita osjecaja, dvije krajnosti.
Ljubav i mržnja se ne susrecu ni na jednom djelu puta, ne mijesaju se ni izmjenjuju. Kako je moguce nekoga beskrajno voljeti a opet isto tako mrziti?

Ljubav je kad nekog sanjas, cutis njegov dolazak i strahujes od njegovog odlaska.
Ljubav je kad volis svaki njegov korak, kad ga ne smatras djelom svijeta, vec djelom sebe, kad ga zoves svojim...
Ljubav je kad dopustis da ta nepoznata osoba prekoraci granicu tebe i svijeta.Kada joj dopustis da upozna pravu tebe bez ijedne maske, uloge, zelje da se pokazes boljom.
Zaljubljenost je stanje bestezinskog leta. U ljubavi smo najranjiviji, dovoljno je da nasa voljena osoba kaze samo jednu krivu rijec da se srusi nas svijet.

Ako je ljubav prelijepa, zasto onda placemo?
Zasto se bojimo trenutka kada ce nas prestati voljeti, ako je ljubav vjecna?
Zasto i dalje sumnjamo kad nam kaze da nas voli?
Ako nekog volim vise od zivota, ako je svaka sekunda, minuta, sat upucena samo njemu, zasto nas on ne voli???
Ako bi sve sto imamo dali da budemo dio njegova zivota, a njemu to nista ne znaci, je li to ljubav?!
Je li ljubav kad zaspemo u suzama pokusavajuci shvatiti zasto nismo dovoljno dobri za njega, kada pokusavamo otkriti sto mu se to ne svidja na nama?
Je li ljubav kad nas prevari, kad nas ostavi zbog druge djevojke?
Ili je to mozda mrznja?
Sto osjecamo tada? kako se zove osjecaj kada ga vidimo pred sobom i samo ga gledamo a u nama se sve raspada?!
Kako nekoga voljeti danas, a sutra mrziti? Jucer se smijati kad ga vidis, a danas plakati. Kako ti netko moze biti sve i nista?!
Ljubav i mrznja nisu daleke, ni jako razlicite, one su sestre, dvije glumice, jedina je razlika sto mrznja malo kasnije stupa u scenu!!!

I, jeste ikad razmisljali o ljubavi i mrznji na ovakav nacin, jeste si ikad postavljali ovoliko pitanja bez da na kraju dobijete odg.. Ja jesam i iako jos uvijek ne znam odg na neka od njih, jedino sto znam je da ljubav koliku god bol i mrznju stvara, u trenutku dok ju osjecas i prozivljavas sa voljenom osobom ona je najljepsa, najjednostavnija i najcisca....

30.04.2008.

katastrofa

Naisao je jako tezak period u mom zivotu, napadaju sa svih strana a ja nemam kud i nemam nikog..Izlaza jednostavno ne vidim,rijesenje za mene ne postoji, samo treba da se samo pojavi i rijesi to sve..Kod mene obicno tako i bude, ali ovo cekanje, neizvjesnost i ne znanje sta ce se desiti me ubija...psihicki me oslabilo tako da ni ne znam ko  sam ja ustvari, u kakvu sam se to osobu pretvorila,,, ne to nisam ona stara ja,,,hocu da se vratim da ponovo sve bude ok...ali zivot je tako okrutan i kao da zeli da patim...da mi se desavaju ove stvari koje se sad desavaju..Boze daj mi snage da ovo sve prebrodim...da se vrati na ono staro...Ali tesko ce biti i to znam...ne smijem pasti, ostati svoja je u ovom trenutko veliki izazov..Optimistican pogled na citavu situaciju i sve ovo mi je potreban...Takodjer mi je potreban neko ko ce mi u citavoj ovoj zbrci da pomogne, potreban mi je neko ko me iskreno voli i da se mogu potpuno osloniti na tu osobu..Takva je postojala ali vise ne, izgubila sam je ne znam ni ja kako, ni cijom krivicom, vjerovatno mojom ali ja toga nisam ni svjesna...Ponekad se gadim sama sebi, kako je moguce to da sam u jednom trenutku tako osjecajna i pogodi me svaka sitnica, pazljiva sam i sve lijepo, a sa druge strane sam okrutna kucka, koja ne moze kontrolisati svoje strasti, svoje sebicne ispade...mrzim to..povrijedim osobe koje volim i do kojih mi je stalo bez razloga i kasnije mi obicno bude zao...ccc ljutnja i bijes na samu sebe je tako prisutan...muci me i zelim da ovaj osjecaj sto prije prodje...plakanje mi vise ni ne pomaze...sta bih drugo u ovom trenutku mogla da ucinim..samu sebe unistavam..ali proci ce i to..vratiti ce se oni lijepi dani..dani koje cu provoditi sa svojom mamom sa zdravom porodicom, voljenim i iskrenim prijateljima i nadam se voljenom osobom...

08.04.2008.

sta u raditi? misliti? kad dobijes ovako nesto :(

mah

ne znam sta bi ti sada napisao

:(

slusam muziku, mislim na sve fino sto smo prezivjeli, sjecam se svega, osjecam kak te volim jos, kak sam te grlio uvijek jako da te sve zaboli, ljubio te, puho u uho, kad smo se kupali zajedno, pili,pusili,jeli,vozali se,sveeeee

i na to sve sada placem i kontam kako je jadan ovaj zivot

kada volim osobu

a ta osoba misli sve najgore o meni

i kada ta osoba

nema ni mrve onog sto ja imam  previse


 

...nakon svega dobijem ovako nesto i ne znam sta da uopste mislim..jesam li kucka zbog toga sto neko pati zbog mene a ja toga uopste nisam vrijedna..znam da su me uvijek ucili da se ne smijem podjenjivati i da mi skromnost ne treba biti vrlina ali jednostavno to osjecam duboko u sebi i tesko mi je zbog toga..znam kako mu je i kako se osjeca ali ja mu ne mogu pomoci ne mogu da nas unistim oboje..ovako je bolje i u to sam sigurna...zivot ide dalje  vrijeme lijeci sve zaboravit ce me a i ja cu njega i ako ga ne volim kazu da poslije svake ljubavi ostaje malo onog neceg sto ne znam kako se zove...nadam se da ce biti bolje i da ce biti sretan... plakala sam dok mi je ovo pisao i bila mi je to grozna noc jer sam osjecala neku vrstu krivnje..zao mi je zbog svega  aon na to kaze "mrzim rijeci zao mi je" pokusavam da ublazim  situaciju o svemu ali mislim da mi ne uspijeva jer ja uopste ne znam da li stvarno to i zelim....

03.04.2008.

oci boje duge sad mi trebaju

odavno nisam pisala blog...a desavalo se tako puno stvari i to zanimljivih stvari u mom zivotu...vise je onih ruznih nego lijepih, ali zivot je takav i ja sam se naucila nositi s tim...i koliko god on bio grozan za mene ne podnosljiv i zadovoljna sam ovim sto imam ..uvijek moze biti bolje, ali kada razmislim skontam da ima jos 1000 drugih situacija...prvo to sto su u mojoj okolini..stvari koje se desavaju mojoj najboljoj prijateljici,a pomoci joj nema barem joj ja tu pomoc ne mogu pruziti...moje je jedino da joj pruzam utjehu i nadu da nastavi dalje, da se bori i ne pokusava dizati ruku na sebe,jer je vec jednom to ucinila, zivot je za nekoga veliko sranje a za nekog je bajan...zasto to mora da bude tako...kada bi svi imali solidan i normalan zivot bilo bi puno bolje...tako mi je zao kad je gledam a znam da joj ne mogu pomoci..situacija je neizbjezna al treba ustrajati u svemu tome,,,ja cu se truditi koliko mogu a i nju cu poticati da se trudi...

Sto se tice mene i mojih stvari..ima puno toga..u skoli je sve dobro...ali ne mogu reci da je sve sjajno isto tako sto se tice ljubavi...ma nemam pojma imam jednu veliku zbrku u glavi,bojim se da cu uraditi neke stvari zbog kojih bi se mogla kajati, i ako mi se to nikad nije desilo ali uvijek je moguce...momak koji mi se sad od svih ovih moji svidja nije tu i ljubav izmedju nas i nije bas moguca jer smo daleko jedno od drugog, a vidjanje jednom u mjesecu za mene i nije nesto, ne svidja mi se uopste,,,ali i ovako je dobro, vidimo se kada dodje pricamo, cujemo se cesto to je to...sto se tice mog bivseg on me stvarno i iskreno voli, ali ja njega ne...i tu je problem..ne mogu biti s njim, bio je sa drugom a meni pricao da mene voli i da je s njom samo da me zaboravi...to mi je tako jadno i rekla sam mu to...sitacija izmedju nas je vrlo cudna i zapetljana ...sad smo bili u nekog dogovoru kao da budemo prijatelji sa povlasticama, tako nesto ,ali ni to nece upaliti jer smo se ponovo posvadjali i to cesto radimo...samo cu mu reci "hoces, neces ne moras, ko te jebe ima i boljih ode tebe "ha ya ....=)

24.03.2008.

----Ova pjesma moj je oprostaj----

Možda ću opet te nekad potražiti
Nekad kad preletim cijeli svijet
I kad mi svaki drugi pokloni cvijet
I kada vidim ono što monogi žele
Možda bi nam se opet ruke splele
U zagrljaj
Opet jednom, nekada...
Ali za sada
Ovo je kraj
I ova pjesma moj je oproštaj...
Ali ne želim da odem tek tako
Ne želim da misliš da mi je svejedno, da mi je lako...
Hoću da znaš
Da srešćemo se mozda opet nekada
I da će sve biti drugačije
Da tad ovo srce neće biti svačije...
I spojićemo usne kao u snu
Plesaćemo dugo na kiši
I biću zauvijek tu
Nikad ti niko neće biti bliži...
Ali sada...
Sada znaj
Ova pjesma moj je oproštaj...


Stariji postovi